Sve do kraja života Mira Puljizević, koja je preminula u aprilu 2016. godine u Novom Sadu, nije želela da se u javnosti zna da je ona darodavac tri troiposobna stana.
U istoriji Dečjeg sela u Sremskoj Kamenici nema veće donacije pojedinca od one koju je ovom “selu gde ljubav stanuje” darivala dosad anonimna Novosađanka. Poklonila im je tri troiposobna stana u Novom Sadu. Njeno anonimno dobročinstvo postalo je javnosti poznato krajem 2014. godine, kada su stanovi u Ulici Veselina Masleše predati Dečjem selu, a “Politika” sada otkriva da je ime ove žene Mira Puljizević.
Sve do kraja života ova dobrotvorka, koja je preminula u aprilu 2016. godine u Novom Sadu, nije želela da se u javnosti zna da je ona poklonila smeštaj mladim studentima bez roditeljskog staranja o kojima se brine ustanova u Sremskoj Kamenici. Kroz te stanove dosad je prošlo 12 mladih koji su, kako kaže vaspitač u Dečjem selu Branka Vukmirović, odlični studenti i dobri ljudi.
“A priča o gospođi Miri je priča o ljudskoj dobroti, u ovom svetu gde se mnogo toga pokvarilo“, dodaje. I zaposleni u Dečjem selu pomagali su Miri Puljizević u dubokoj starosti, u trenucima kada ju je bolest savladavala, ali i kada su zajedno slavili njen poslednji 85. rođendan, odnevši joj tortu. Nedeljom su joj obavezno nosili „Politiku” koju je volela da čita i kupovala ju je četrdesetak godina, a listove uredno slagala i čuvala. Pamte je kao skromnu i inteligentnu osobu, koja je u kasnim godinama svog života umela da kaže kako joj “još jedino mozak radi”.
Bila je diplomirani inženjer mašinstva i ceo radni vek provela je na Mašinskom fakultetu u Novom Sadu, gde je najpre bila asistent, a zatim docent. Rođena je kao Mira Stajić, u Žablju 1930. godine i bila je treće dete u porodici domaćice Mileve i učitelja Stevana. Još je bila beba kada joj je otac umro, posle čega se majka sa decom preselila u Novi Sad kako bi ih školovala, što nije bilo lako uz skromnu učiteljsku penziju.
Tu je Mira i završila osnovnu i industrijsku srednju tehničku školu, dok je u Beogradu diplomirala na Mašinskom fakultetu 1960. godine, kada se zajedno sa suprugom Antunom Puljizevićem, koga je upoznala na studijama, preselila u Novi Sad. Tu im se iste godine rodio sin Ivo. Nažalost, jedinac je preminuo 2000. godine, a pet godina kasnije Mira je ostala i bez supruga.
U spomen na dvojicu svojih najbližih, kako je prenela u poruci Dečjem selu, poklonila je stanove u novogradnji na korišćenje pitomcima ove ustanove da bi im “bar malo ublažila nesreću i ojačala želju da se školuju i odrastu u vredne i korisne članove društva, srećne porodične ljude i nežne roditelje”.
Imetak koji je darivala potiče iz Dubrovnika, odakle su Puljizevići. To je stara građanska dubrovačka porodica čiji deo kuće na obali je nasledio Mirin suprug Antun. Novac od tog nasledstva supružnici su najpre želeli da daruju za izgradnju novog pansiona za štićenike u krugu Dečjeg sela, koje inače ima 13 kuća, ali proširenje nije bilo moguće.
Trenutno je u Dečjem selu smešteno 69 mladih bez roditeljskog staranja, uglavnom osnovaca i srednjoškolaca, a još 20 starijih štićenika živi u stanovima ili kućama na drugim lokacijama u Sremskoj Kamenici i Novom Sadu.
Na tim lokacijama je ukupno 12 kuća ili stanova, od čega je 11 donatorskih, a jedan je dobijen na korišćenje od Pokrajine kao imovina oduzeta od Darka Šarića. Darodavci su međunarodna asocijacija SOS Dečja sela (tri stana), profesor Lazar Rakić (kuća i vikendica), Katica Sremčević (stan), Vojislav i Marija Bošković (kuća). Donator je i fudbaler Siniša Mihajlović, čijim novcem od oproštajne utakmice je kupljen jedan stan.
Comments are closed.